Auto otpad – dve strane medalje

Auto otpad je mesto na koje je većina vozača otišla kako bi jeftino nabavila neki rezervni deo ili rashodovala svoj automobil. Poboljšavanjem stanja voznog parka mnogi vozači su samo čuli da otpadi postoje, a nikada nisu imali priliku da na neki i odu.

Da li se otpad pravilno odlaže, koja je procedura u rashodovanju vozila, gde smo stigli po pitanju zaštite životne sredine?Kako danas izgleda okvir u kome se može obavljati ova delatnost i kakva je njena perspektiva?
Na neka od pitanja odgovor daje Zakon o upravljanju otpadom ali i evropska direktiva iz 2000. godine.

Auto otpad iz evropske perspektive

Direktiva 2000/53/EZ je za zemlje EU označila početak novog pristupa ovom problemu. U svetlu održivog razvoja i zaštite životne sredine problem odlaganja ovakvog otpada i njegovog potencijalno štetnog uticaja na životnu sredinu su zahtevali donošenje odgovarajućih propisa.

Direktiva kaže da motorna vozila koja nisu više pogodna za upotrebu stvaraju milione tona otpada. Kako bi se smanjio uticaj na okolinu i osigurala bolja ponovna upotreba materijala, poboljšalo očuvanje energije, zakonodavstvo EU definiše kako bi nova vozila trebalo da budu konstruisana i kako bi taj otpad trebalo prikupljati i sa njim postupati.

Direktiva propisuje pravila koja se odnose na više sfera života:

  1. Zaštita životne sredine – propisuje da se opasni elementi iz vozila ne mogu ponovo upotrebljavati, recikliranje materijala i mogućnost očuvanja energije.
  2. Bezbednost saobraćaja – proizvođači vozila i opreme već tokom proizvodnje moraju da uzmu u obzir mogućnosti rastavljanja i reciklaže materijala. Predviđaju se posebni propisi za ponovnu upotrebu delova iz rashodovanih automobila. Regulisanje samog uništenja automobila i odjave automobila samo uz potvrdu ovlašćenih centara.
  3. Uvođenje veće kontrole u menadžment otpada kroz licenciranje onih centara koji se bave odlaganjem auto otpada.

Auto otpad u Srbiji – šta kažu propisi

Zakon o upravljanju otpadom je osnovni akt koji propisuje pravila za bavljenje ovom delatnošću i modele rada sa samim otpadom. Zakon je preuzeo mnoge evropske standarde u pogledu upravlnjanja i registrovanja otpadnih materija.

Na osnovu zakona je donet i Pravilnik o načinu i postupku upravljanja otpadnim vozilima.

Kakvo vozilo ide na auto otpad?

Pravilnik definiše da su otpadna/ neupotrebljiva vozila motorna vozila ili delovi vozila koja su otpad i koja vlasnik želi da odloži ili je njihov vlasnik nepoznat.

Ipak na auto otpad ne mogu sva motorna vozila već samo:

  • putnička vozila (M1)
  • lakša teretna vozila (N1) čija najveća dozvoljena masa ne prelazi 3,5 t
  • motorna vozila sa tri točka osim tricikala

Na auto otpad mogu da idu i svi neupotrebljivi ili odbačeni delovi ovih vozila.

Upravljanje otpadnim vozilima i njihovim delovima je skup mera koje obuhvataju sakupljanje, transport, skladištenje i tretman otpadnih vozila i odlaganje otpada i ostataka nakon tretmana vozila.

Dakle kada želite da rashodujete vaše vozilo koje nije za dalju upotrebu trebalo bi da predate otpadno vozilo licu koje vrši sakupljanje otpadnih vozila i/ili licu koje vrši transport otpadnih vozila i/ili licu koje vrši skladištenje otpadnih vozila odnosno tretman. Vozilo predajete u celini, sa svim sastavnim delovima (gume, akumulatori, motor, karoserija). Na osnovu predaje dobijate Dokument o kretanju opasnog otpada.

Jasno je da je svaka od faza upravljanja auto otpadom odvojena i da se za svaku zahteva posedovanje dozvole. Propisani su posebni uslovi u pogledu licenci i tehničkih uslova za bavljenje svakom od faza u ovom poslu (sakupljanje, transport, skladištenje, tretman otpadnih vozila).

Auto otpad – realno stanje

Pretpostavljamo da vozač koji je do sad čitao tekst misli da je ušao na neki strani sajt o auto otpadu.
Ne, to su važeći propisi u Srbiji.

Donošenje ovih propisa označilo je promenu načina rada sa auto otpadom. Takođe je donelo i brojne zahteve (od proceduralnih do tehničkih) koje moraju ispuniti pravna lica koja se ovim bave. Ovakve promene značile su i izdatke za vlasnike auto otpada i promenu u dugogodišnjem režimu rada.

Pravilnik uz sve ostale novine donosi i listu rezervnih delova od kojih zavisi tehnička ispravnost vozila. Ovi delovi ne smeju da se prodaju!

Kočnice, diskovi, pedale, cevovodi, sajle parkirne kočnice, amortizeri, vratila, crevo servo uređaja, kablovi remena i remenici, amortizeri, sigurnosni pojasevi i dr.

Ipak, svedoci smo da se ovakva prodaja i dalje odvija na nekim auto otpadima kao i da je razvrstavanje po fazama upravljanja otpadom za neke okolnost za koju nikada nisu čuli.

 

AMK Novi Beograd Vam želi srećnu vožnju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *